Institut za vladavinu prava (IVP) smatra da
je neophodno izmijeniti Zakon o Ustavnom sudu Crne Gore jer se rok od 18 mjeseci u kojem sud mora odlučiti o svakom predmetu
faktički ne odnosi na inicijative za
ocjenu ustavnosti zakona ili drugih opštih akata, čime je došlo do izigravanja
zakona u odnosu na ovu vrstu predmeta.
Prema Zakonu o Ustavnom sudu, Ustavni sud u svakom predmetu mora da odluči
u roku od 18 mjeseci od dana pokretanja postupka pred tim sudom. To znači da
rok od 18 mjeseci za sve vrste predmeta počinje da teče od dana kad je predmet
predat na pisarnicu suda, osim za inicijative za ocjenu ustavnosti za koje rok
počinje da teče tek kad sud odluči da pokrene postupak.
IVP upozorava da upravo na primjeru tzv. doživotnih naknada za majke sa
troje i više djece vidi se manjkavost roka za odlučivanje u Zakonu o Ustavnom
sudu. Naime, iako su građani tražili ocjenu
ustavnosti doživotnih naknada za majke sa troje i više djece, odnosno Zakona o
socijalnoj i dječijoj zaštiti, Ustavni sud nema obavezu da odluči u roku od
18 mjeseci od dana kada je grupa građana podnijela inicijativu za ocjenu
ustavnosti, već tek ako Ustavni sud odluči da pokrene postupak, od tog dana
ovaj rok počinje da teče.
Institut podsjeća da rok od 18 mjeseci za ustavne žalbe ili predloge za
ocjenu ustavnosti počinje da teče od dana kad je predmet predat na pisarnicu
suda, ali za inicijative za ocjenu ustavnosti taj rok počinje da teče tek od
momenta kad sud odluči da pokrene postupak po podnijetoj inicijativi.
Iako se čini da je rok ispoštovan i kod
inicijativa za ocjenu ustavnosti- kad sud odluči da po inicijativi pokrene
postupak, takođe ima rok od 18 mjeseci da donese odluku, propust je u tome što od
trenutka podnošenja inicijative do donošenja rješenja o pokretanju postupka
mogu da prođu i godine.
IVP napominje
da se u ranijoj praksi Ustavnog suda vrijeme od trenutka kad neko preda
inicijativu za ocjenu ustavnosti do
trenutka kad sud odluči da pokrene postupak po njoj mjerilo godinama.
Institut za
vladavinu prava podsjeća da, u dosadašnjoj praksi Ustavnog suda, po pravilu, o
važnijim inicijativama za ocjenu ustavnosti nekog zakona, odlučivalo se nakon
što bi te inicijative “odležale” u fiokama Ustavnog suda nekoliko godina.
IVP je ustanovio da je o
inicijativi Centra za građansko obrazovanje za ocjenu ustavnosti odredbi Zakona
o prekršajima, Ustavni sud odlučio dvije
i po godine nakon podnošenja inicijative; o inicijativi Mreže za afirmaciju
nevladinog sektora o ocjeni ustavnosti odrebe Zakonika o krivičnom postupku,
Ustavni sud je odlučio nakon šest godina
od podnošenja inicijative; o inicijativi Akcije za ljudska prava za ocjenu
ustavnosti i zakonitosti odluke Glavnog grada prema kojoj pravo na obroke u
narodnoj kuhinji za socijalno ugrožene imaju samo crnogorski državljani, Ustavni
sud je odlučio nakon skoro četiri godine
od podnošenja inicijative; o
inicijativi Akcije za ljudska prava o ustavnosti odredbe Zakona o sudskom
savjetu, Ustavni sud je odlučio nakon
skoro dvije godine od podnošenja
inicijative; o inicijativi Građanske alijanse za ocjenu ustavnosti odredbe Zakona
o javnim okupljanjima, Ustavni sud je odlučio nakon više od tri godine od
podnošenja inicijative.
IVP
razumije da podnosioci inicijativa za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, ko god
oni bili, nisu ovlašćeni predlagači i da se njihova inicijativa razlikuje od
predloga koji podnose ovlašćeni predlagači, ipak, to ne mijenja činjenicu da je
ovakvim rješenjem napravljena “rupa” u zakonu i da, faktički, sud prilikom
podnošenja inicijative za ocjenu ustavnosti i zakonitosti nema obavezu da odluči
u roku od 18 mjeseci.
IVP
napominje da Zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske jednako tretira
inicijative za ocjenu ustavnosti i zakonitosti kao i ostale vrste predmeta, te
nema manjkavosti koja postoji u Zakonu o Ustavnom sudu Crne Gore.
No comments:
Post a Comment