Ocjena iz vladanja da ulazi u prosjek

Institut za vladavinu prava (IVP) uputio je ministru prosvjete Predragu Boškoviću i članovima skupštinskog Odbora za prosvjetu inicijativu za izmjenu obrazovnih zakona kako bi se i ocjena iz vladanja računala u opšti uspjeh učenika, kao odgovor na sve veći stepen neprimjerenog ponašanja u školama, koji nerijetko uključuje i nasilje.

Institut je predložio da se opšti uspjeh učenika ocjenjuje kao i do sada- na osnovu prosjeka ocjena iz svih nastavnih predmeta, plus ocjene iz vladanja.

IVP napominje da nastavnici ne prijavljuju nasilje jer se boje da će ih smatrati nesposobnima da uspostave disciplinu i vode čas, dok direktori ne prijavljuju slučajeve jer strahuju da će ugroziti ugled škole.

Prema predlogu IVP-a, ocjena iz vladanja do petog razreda osnovne škole bila bi opisna i ne bi uticala na opšti uspjeh učenika, dok bi ocjena iz vladanja bila brojčana i uticala bi na opšti uspjeh učenika od šestog do devetog razreda osnovne, kao i u svim razredima srednje škole.

Loše ponašanje je postalo uobičajena smetnja prilikom održavanja nastave, sa kojim i profesori sa visokim stepenom autoriteta teško izlaze na kraj.

Sve više smo svjedoci da ne samo djeca, već i roditelji “jure” za ocjenama iz nastavnih predmeta, dok se zanemaruje pitanje vaspitanja, odnosno vladanja učenika.  Na taj način smo i došli u situaciju da se u školama javljaju slučajevi poput nedavnog kada je srednjoškolac izbo nožem svog druga (Srednja mješovita škola “Vuksan Đukić” u Mojkovcu) ili tzv. video seks skandal (Gimnazija “Slobodan Škerović” u Podgorici). Ovaj i slični slučajevi su poziv da se otvori pitanje discipline u školama i adekvatnog odgovora obrazovnog sistema.

Čak i kada učenik ozbiljno ometa nastavu, profesori ne pokreću predviđene mehanizme kažnjavanja jer nemaju uspjeha u praksi, dok njih zatrpavaju izvještajima i ostalom birokratijom, a potom su najčešće na udaru nezadovoljnih roditelja.

Institut je svjestan da je kod problematičnog ponašanja učenika uvijek na prvom mjestu prevencija, rad sa učenikom i angažovanje stručnih lica, međutim, kad škola izrekne vaspitnu mjeru neophodno je da ona ima uticaja na učenika, što sada nije slučaj.

                                              

IVP upozorava da postojeće vaspitne mjere (opomena, ukor) ne utiču na status učenika, pa tako učenik može da bude ocijenjen iz vladanja ocjenom nedovoljan (1) a da to nema nikakvog uticaja na njegov uspjeh, što ohrabruje učenike da nastave sa neprimjerenim ponašanjem.

Profesori sve više troše energiju na smirivanje napetih situacija, umjesto na učenje i podsticanje učenika na sticanje novih znanja.

Ovo nije samo problem koji stvara probleme profesorima, već i onim mirnim učenicima, koji su u školu došli kako bi učili. Nemirni učenici ističu sebe zanemarivanjem autoriteta i stvaranjem neugodnih situacija, korišćenjem mobilnih telefona, nenošenjem predmeta za rad i sličnim otporima.

Ova inicijativa je važna jer smo sada u situaciji da se zanemaruje vaspitna funkcija škole kao institucije društva, a dio nastavnog kadra se prije svega fokusira na segment obrazovanja. Dodatno, često se od strane profesora neadekvatno sankcioniše učenikovo neprihvatljivo ponašanje, na primjer, smanjenjem ocjene iz svog predmeta.

Stotine, pa i hiljade izostanaka, opravdanih i neopravdanih, koji se pojavljuju u pojedinim školama govore o tome da je pitanje discipline stavljeno u zapećak u odnosu na uspjeh učenika u nastavnim predmetima, što je rezultiralo da škole izgube vaspitnu funkciju, bez koje se ne može kvalitetno ostvariti ni obrazovna.

IVP napominje da bi uvođenjem uračunavanja ocjene iz vladanja u opšti uspjeh učenika došlo do toga da odjeljensko vijeće formira ocjenu iz vladanja na osnovu cjelokupnog učenikovog ponašanja, što bi uključilo i izrečene vaspitne mjere, broj neopravdanih izostanaka, itd.

Danilo Ajković

Izvršni direktor

Fond povrijedio pravo na vjestacku oplodnju

Institut za vladavinu prava (IVP) pozdravlja odluku Ustavnog suda Crne Gore[1] kojom je utvrdio da je Fond za zdravstveno osiguranje ograničio ljudska prava prilikom regulisanja prava na vještačku oplodnju i takav propis oglasio neustavnim.

IVP ukazuje da je Ustavni sud u potpunosti proglasio neustavnom i nezakonitom “Odluku o ostvarivanju zdravstvene zaštite u postupku vještačke oplodnje uključujući in vitro” koju je donio Upravni odbor Republičkog Fonda za zdravstveno osiguranje i stavio je van pravne snage.

IVP ukazuje da je odlukom suda utvrđeno da je Fond za zdravstveno osiguranje prekoračio svoja ovlašćenja i povrijedio ustavne principe: o vladavini prava, o ograničenju ljudskih prava, pravu na zdravstvenu zaštitu i jedinstvu pravnog poretka.

Institut za vladavinu prava napominje da po ocjeni Ustavnog suda, Upravni odbor Fonda je ograničio pravo na dva pokušaja liječenja steriliteta uz pomoć asistirane reproduktivne tehnologije (ART) iako je Zakonom o zdravstvenom osiguranju utvrđeno pravo za tri pokušaja.

Pri tome, po ocjeni Ustavnog suda, ne postoji nijedan dopušteni ustavnopravni ili zakonski – legitimni cilj, koji bi opravdao osporeno ograničenje obima prava na zdravstvenu zaštitu propisanog osporenom Odlukom.

IVP podsjeća da je Fond uredio pravne odnose za koje nije ovlašćen i to na način suprotan Zakonu. Fond je propisao da Odluku o sposobnosti žene za liječenje primjenom postupaka ART-a i rađanja djece donosi Komisija Fonda, iako je Zakonom utvrđeno da tu odluku treba da donosi medicinski odbor zdravstvene ustanove.

IVP podsjeća da je Zakonom o zdravstvenom osiguranju propisano da je Vlada ovlašćena da utvrdi obim prava zdravstvene zaštite, pa i obim prava u postupku liječenja steriliteta uz pomoć asistirane reproduktivne tehnologije (ART), a da je suprotno tome Upravni odbor Fonda ovu nadležnost prisvojio za sebe.

Fond za zdravstveno osiguranje, na zahtjev Ustavnog suda, nije dostavio odgovor na navode sadržane u rješenju o pokretanju postupka.

IVP podsjeća da je Fond bio u obavezi da osporenu Odluku o ostvarivanju zdravstvene zaštite u postupku vještačke oplodnje uskladi sa novim Zakonom o zdravstvenom osiguranju iz januara 2016. što nije učinio.

Institut za vladavinu prava (IVP) poziva Upravni odbor Fonda za zdravstveno osiguranje da postupi u skladu sa odlukom Ustavnog suda, odnosno da pravo na vještačku oplodnju reguliše u skladu sa Ustavom i Zakonom o zdravstvenom osiguranju.

Danilo Ajković

Izvršni direktor

---

[1] Odluka je donijeta na sjednici održanoj 13. maja 2016. godine 

Pravosuđe da bude strože prema nasilnicima

Institut za vladavinu prava (IVP) osuđuje nedavni napad na pripadnika romske populacije i smatra da je ključna uloga pravosuđa koje ne smije na ničim izazvano nasilje odgovoriti uslovnim kaznama za nasilnike.

IVP smatra da se odnos države prema nasilju ogleda kroz presudu koju sud izriče, a odnos društva kroz sistemsko obrazovanje građana, počev od djece u predškolskom uzrastu.

Prema statistici, najčešći vinovnici ovakvih djela su od ranije poznati policiji i sudu, što nam govori da se uslovna kazna ne može izricati onima koji su povratnici, te stvarna zaštita žrtava ne smije biti demagoške prirode i prisutna samo u dokumentima.

Pravosudni sistem ima obavezu kada su slučajevi nasilja u pitanju da posveti posebnu pažnju psihološkom profilu ličnosti nasilnika prilikom odmjeravanja kazne. Uslovna kazna zatvora ili društveno korisni rad obeshrabruju svaku sledeću žrtvu da prijavi nasilje koje je pretrpjela, bez obzira da li se radi o pripadniku manjinske populacije ili ne.

IVP je uvjeren da će policija i državno tužilaštvo otkriti počinioce napada na pripadnika romske populacije te će pratiti dalje postupanje pravosudnih organa. 

Zamrzavanje sudijske funkcije neustavno

Institut za vladavinu prava (IVP) podnio je Ustavnom sudu Crne Gore inicijativu za ocjenu ustavnosti odredbe Zakona o sudskom savjetu i sudijama jer propisuje da Sudski savjet može da uputi sudiju na rad u ministarstvo, Sekretarijat Sudskog savjeta ili drugo pravno lice na vrijeme do tri godine, a da mu za to vrijeme funkcija miruje, što je suprotno Ustavu Crne Gore.

Institut je u inicijativi naveo da Ustav Crne Gore ne poznaje mirovanje sudijske funkcije i zabranjuje sudiji da profesionalno obavlja drugu djelatnost, a da suprotno tome Zakon o sudskom savjetu i sudijama to propisuje kao mogućnost, koja se i koristi u praksi.

Institut podsjeća da je Sudski savjet neke sudije uputio na rad u Ministarstvo pravde i u Registar Evropskog suda za ljudska prava, a da im za to vrijeme sudijska funkcija miruje, što Ustav ne dozvoljava.

Institut napominje da prema Zakonu o sudskom savjetu i sudijama sudija čini najteži disciplinski prekršaj i mora se razriješiti funkcije ako profesionalno obavlja drugu djelatnost, što svakako jeste rad u ministarstvu ili nekom drugom pravnom licu.

IVP podsjeća da je Zakonom o sudskom savjetu i sudijama propisano da sudija može da  obavlja naučnu, obrazovnu i umjetničku djelatnost, kao i aktivnosti zaštićene autorskim pravom i da se to neće smatrati profesionalnim obavljanjem druge djelatnosti, što znači da rad u ministarstvu ili pravnom licu to svakako jeste.

Sudija ne može vršiti poslove u organima koji donose ili izvršavaju zakone, jer se time miješaju poslovi zakonodavne i izvršne vlasti sa poslovima pravosuđa, što znači da su poslovi u izvršnoj vlasti nespojivi sa sudijskom funkcijom.

Institut upozorava da je rad nosioca pravosudnih funkcija u Ministarstvu po svojoj prirodi nespojiv sa sudijskom funkcijom, jer je položaj sudija i njihovih obaveza u pravosuđu u potpunoj suprotnosti sa poslovima i obavezama zaposlenih u Ministarstvu.

IVP se nada da će Ustavni sud proglasiti neustavnom spornu odredbu Zakona o sudskom savjetu i sudijama jer mirovanje sudijske funkcije i profesionalno obavljanje druge djelatnosti nije u saglasnosti sa Ustavom Crne Gore.

Danilo Ajković

Izvršni direktor

Zakon o Ustavnom sudu izigran u odnosu na inicijative za ocjenu ustavnosti i zakonitosti

Institut za vladavinu prava (IVP) smatra da je neophodno izmijeniti Zakon o Ustavnom sudu Crne Gore jer se rok od 18 mjeseci u kojem sud mora odlučiti o svakom predmetu faktički ne odnosi na inicijative za ocjenu ustavnosti zakona ili drugih opštih akata, čime je došlo do izigravanja zakona u odnosu na ovu vrstu predmeta.

Prema Zakonu o Ustavnom sudu, Ustavni sud u svakom predmetu mora da odluči u roku od 18 mjeseci od dana pokretanja postupka pred tim sudom. To znači da rok od 18 mjeseci za sve vrste predmeta počinje da teče od dana kad je predmet predat na pisarnicu suda, osim za inicijative za ocjenu ustavnosti za koje rok počinje da teče tek kad sud odluči da pokrene postupak.

                                

IVP upozorava da upravo na primjeru tzv. doživotnih naknada za majke sa troje i više djece vidi se manjkavost roka za odlučivanje u Zakonu o Ustavnom sudu. Naime, iako su građani tražili ocjenu ustavnosti doživotnih naknada za majke sa troje i više djece, odnosno Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, Ustavni sud nema obavezu da odluči u roku od 18 mjeseci od dana kada je grupa građana podnijela inicijativu za ocjenu ustavnosti, već tek ako Ustavni sud odluči da pokrene postupak, od tog dana ovaj rok počinje da teče.

Institut podsjeća da rok od 18 mjeseci za ustavne žalbe ili predloge za ocjenu ustavnosti počinje da teče od dana kad je predmet predat na pisarnicu suda, ali za inicijative za ocjenu ustavnosti taj rok počinje da teče tek od momenta kad sud odluči da pokrene postupak po podnijetoj inicijativi.

Iako se čini da je rok ispoštovan i kod inicijativa za ocjenu ustavnosti- kad sud odluči da po inicijativi pokrene postupak, takođe ima rok od 18 mjeseci da donese odluku, propust  je u tome što od trenutka podnošenja inicijative do donošenja rješenja o pokretanju postupka mogu da prođu i godine.

IVP napominje da se u ranijoj praksi Ustavnog suda vrijeme od trenutka kad neko preda inicijativu za ocjenu ustavnosti  do trenutka kad sud odluči da pokrene postupak po njoj mjerilo godinama.

Institut za vladavinu prava podsjeća da, u dosadašnjoj praksi Ustavnog suda, po pravilu, o važnijim inicijativama za ocjenu ustavnosti nekog zakona, odlučivalo se nakon što bi te inicijative “odležale” u fiokama Ustavnog suda nekoliko godina.

IVP je ustanovio da je o inicijativi Centra za građansko obrazovanje za ocjenu ustavnosti odredbi Zakona o prekršajima, Ustavni sud odlučio dvije i po godine nakon podnošenja inicijative; o inicijativi Mreže za afirmaciju nevladinog sektora o ocjeni ustavnosti odrebe Zakonika o krivičnom postupku, Ustavni sud je odlučio nakon šest godina od podnošenja inicijative; o inicijativi Akcije za ljudska prava za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odluke Glavnog grada prema kojoj pravo na obroke u narodnoj kuhinji za socijalno ugrožene imaju samo crnogorski državljani, Ustavni sud je odlučio nakon skoro četiri godine od podnošenja inicijative; o inicijativi Akcije za ljudska prava o ustavnosti odredbe Zakona o sudskom savjetu, Ustavni sud je odlučio nakon skoro dvije godine od podnošenja inicijative; o inicijativi Građanske alijanse za ocjenu ustavnosti odredbe Zakona o javnim okupljanjima, Ustavni sud je odlučio nakon više od tri godine od podnošenja inicijative.

IVP razumije da podnosioci inicijativa za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, ko god oni bili, nisu ovlašćeni predlagači i da se njihova inicijativa razlikuje od predloga koji podnose ovlašćeni predlagači, ipak, to ne mijenja činjenicu da je ovakvim rješenjem napravljena “rupa” u zakonu i da, faktički, sud prilikom podnošenja inicijative za ocjenu ustavnosti i zakonitosti nema obavezu da odluči u roku od 18 mjeseci.

IVP napominje da Zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske jednako tretira inicijative za ocjenu ustavnosti i zakonitosti kao i ostale vrste predmeta, te nema manjkavosti koja postoji u Zakonu o Ustavnom sudu Crne Gore.

Institut za vladavinu prava smatra da se o inicijativama za ocjenu ustavnosti i zakonitosti takođe mora odlučivati u razumnom roku, s obzirom da su one ustavna kategorija i da imaju širi društveni značaj, zbog čega je neophodno izmijeniti Zakon o Ustavnom sudu Crne Gore. 

Cenzura medija pred Ustavnim sudom

Institut za vladavinu prava (IVP) podnio je Ustavnom sudu Crne Gore inicijativu za ocjenu ustavnosti odredbe Zakona o medijima koja tretira cenzuru medija na način suprotan Ustavu Crne Gore, a koja se pogrešno tumačila i od strane domaćih sudova u dosadašnjoj praksi.

Institut je u inicijativi Ustavnom sudu naveo da je Zakonom o medijima propisano da može doći do zabrane distribucije objavljenog programskog sadržaja medija kada medij krši zajamčene slobode i prava građanina, iako Ustav nije propisao ovakav osnov.

Ustav Crne Gore je propisao četiri osnova[1] zbog kojih sud može spriječiti širenje informacija i ideja putem sredstava javnog obavještavanja među kojima nema osnova koji stoji u Zakonu o medijima, što znači da je taj osnov neustavan.

U dosadašnjoj praksi domaći sudovi su pogrešno tumačili pojam cenzure medija. Sudovi su smatrali da je cenzura samo kada se zabrani puštanje u javnost određenog medijskog sadržaja, iako je cenzura i kada se “povuče” već objavljeni medijski sadržaj.

Tako je Apelacioni sud Crne Gore u jednom slučaju smatrao da nije došlo do cenzure jer je cenzuru tumačio kao “prethodni zvanični pregled stvari za objavljivanje radi odobrenja ili zabrane štampanja i puštanja u javnost” što je uže tumačenje cenzure, koju nauka definiše kao  preventivnu cenzuru. Međutim, nauka pored preventivne poznaje i suspenzivnu cenzuru, odnosno “kada se autor sadržaja stavlja pod udar zakona zbog objavljenog materijala”  kakva je cenzura propisana u Zakonu o medijima.

Time što je Apelacioni sud Crne Gore cenzuru tumačio samo kao preventivnu, ne uzimajući u obzir da postoji i suspenzivna cenzura, nije primijenio ustavnu normu koja dozvoljava cenzuru samo u četiri slučaja, među kojima nema onog koji je propisan Zakonom o medijima.

Institut za vladavinu prava podsjeća da je Zakon o medijima donijet 2002. godine, a Ustav Crne Gore pet godina kasnije, a da Zakon o medijima do danas nije usklađen sa Ustavom, što je dovelo do toga da u pravnom sistemu Crne Gore postoji norma nesaglasna sa Ustavom.

IVP je u inicijativi Ustavnom sudu detaljno obrazložio neusklađenost Ustava i odredbe u Zakonu o medijima, ukazao na dosadašnju praksu i tumačenje Ustava i Zakona o medijima od strane sudova i Državnog tužilaštva, kao i na pojam cenzure tumačen od strane nauke u radovima profesora univerziteta.

Institut za vladavinu prava se nada da će Ustavni sud pokrenuti postupak kako bi osnov zabrane objavljenog programskog sadržaja medija koji je propisan Zakonom o medijima proglasio neustavnim, jer nije u skladu sa Ustavom Crne Gore.

Stručni tim Instituta za vladavinu prava

---

[1] Nadležni sud može spriječiti širenje informacija i ideja putem sredstava javnog obavještavanja samo ako je to neophodno radi: sprječavanja pozivanja na nasilno rušenje Ustavom utvrđenog poretka; očuvanja teritorijalnog integriteta Crne Gore; sprječavanja propagiranja rata ili podstrekavanja na nasilje ili vršenje krivičnog djela; sprječavanja propagiranja rasne, nacionalne i vjerske mržnje ili diskriminacije. (član 50 Ustava Crne Gore)