Institut za
vladavinu prava (IVP) podnio je ministru prosvjete Predragu Boškoviću inicijativu
za izmjenu Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju kako bi osuđivanost za
krivična djela sa elementima nasilja i druga teška krivična djela bili smetnja
za zasnivanje radnog odnosa u školi, što sada nije slučaj.
IVP je
predložio da nastavnik ne može da bude primljen u radni odnos, niti direktor da
bude izabran na tu funkciju ako je osuđivan za krivično djelo za koje je
izrečena bezuslovna kazna zatvora u trajanju od najmanje tri mjeseca, kao i za krivična
djela nasilje u porodici, oduzimanje maloljetnog lica, zapuštanje i
zlostavljanje maloljetnog lica ili rodoskrvnjenje, za krivično djelo primanje
mita ili davanje mita, za krivično djelo iz grupe krivičnih djela protiv polne
slobode, protiv pravnog saobraćaja i protiv čovječnosti i drugih dobara
zaštićenih međunarodnim pravom, bez obzira na izrečenu krivičnu sankciju.
Uz to,
Institut je predložio dodatnu zaštitu djece od nasilja i predložio da se
Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju propiše da nastavnik ne može biti
primljen u radni odnos, niti direktor da bude izabran na tu funkciju ako je
osuđivan za druga krivična djela čije je bitno obilježje upotreba sile,
prijetnje ili prinude, ako su izvršena prema maloljetnim licima, bez
obzira na izrečenu sankciju i ako su izrečene mjere zaštite od nasilja u odnosu
na dijete, u postupku zaštite od nasilja u porodici u skladu sa odredbama
Porodičnog zakona.
Predlog
IVP-a predviđa i da nastavnik ili direktor gubi licencu za rad ako je osuđen za
neko od krivičnih djela koja predstavljaju smetnju za rad sa djecom.
IVP smatra da nastavnik mora da bude uzornog ponašanja ne samo u školi, već
i van radnog mjesta, te da osoba koja je osuđivana za nasilje
u porodici, oduzimanje maloljetnog lica, zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog
lica, itd. ne smije da ostvaruje kontakt sa djecom, odnosno da izvodi nastavu.
IVP upozorava da prema važećim
propisima lice
može da bude osuđivano prije zasnivanja radnog odnosa, i da sa takvim
ponašanjem iz svoje prošlosti (za krivična djela protiv polne slobode, nasilje
u porodici, zlostavljanje maloljetnog lica, pa čak i krivična djela protiv
čovječnosti- trgovina ljudima, ratni zločin, genocid, itd.) bude primljeno u
radni odnos i bude mu omogućen svakodnevni kontakt sa djecom.
IVP smatra
da sprječavanje da sa djecom rade, a školama rukovode osobe koje imaju istoriju
nasilnog ponašanja prema djeci, jedan je od značajnih koraka ka uspostavljanju
modela nenasilne škole.
„Nultu
toleranciju“ nasilja nad djecom nije moguće postići ukoliko postoji zakonska
tolerancija prema izvršenom nasilju nad djetetom koje je utvrđeno pravnosnažnom
sudskom odlukom u odgovarajućem postupku.
„Nenasilna“
škola podrazumijeva nenasilnog nastavnika/direktora i sistem obrazovanja i
vaspitanja koji nije tolerantan na nasilje u bilo kom obliku. Suštinska
prevencija nasilja nije moguća ukoliko učenici u školi trpe nasilje odraslih
ili su svjedoci takvog nasilja; niti
ukoliko od njih traži da kao autoritet prihvate osobu koja ima istoriju
nasilnog ponašanja prema djetetu. Suštinska prevencija nasilja počinje kada
se učenicima šalje poruka da se nasilno ponašanje ne toleriše, da se zbog njega
snose posledice i da ono- kada su u pitanju odrasli – predstavlja neotklonjivu smetnju
za rad i napredovanje u karijeri kada je riječ o poslovima na kojima se
radi sa djecom.
IVP smatra da osuđivanost
za krivična djela sa elementima nasilja
predstavlja osnov za nedostojnost lica da izvodi nastavu, odnosno
obavlja obrazovno vaspitni rad, i da ona kao takva moraju biti taksativno
navedena u zakonu koji reguliše prijem nastavnika u radni odnos u Crnoj Gori.
Institut za
vladavinu prava se nada da će Ministarstvo prosvjete, u skladu sa svojim
nadležnostima i postavljenim ciljevima, posebno onim koji se odnose na zaštitu
djece od zlostavljanja i zanemarivanja, pripremiti i Vladi Crne Gore dostaviti
odgovarajuće izmjene ovog zakona.