Državni službenici bez zaštite od rada na crno

Institut za vladavinu prava (IVP) upoznao je ministarku rada i socijalnog staranja Zoricu Kovačević sa predlogom da se izmijeni Zakon o državnim službenicima i namještenicima, jer po stavu Vrhovnog suda Crne Gore državni službenici koji nakon okončanja ugovora na određeno nastave sa radom nemaju pravo na transformaciju u ugovor na neodređeno, čime su dovedeni u nepovoljniji položaj od zaposlenih iz privatnog sektora koji to pravo uživaju po Zakonu o radu.

Institut podsjeća da prema Zakonu o radu kada zaposleni nastavi da radi kod poslodavca nakon isteka ugovora na određeno, smatraće se da je zaključio ugovor na neodređeno. Po osnovu ovog rješenja, državni službenici su podnosili tužbe protiv države nakon čega je Vrhovni sud Crne Gore zauzeo stav, koji slijede nižestepeni sudovi, da oni nemaju pravo na ovu zaštitu, jer se na njih primjenjuje Zakon o državnim službenicima i namještenicima.

Međutim, Zakon o državnim službenicima i namještenicima je propisao da pitanja koja nisu regulisana tim zakonom primjenjuju opšti propisi o radu, a to je Zakon o radu, pa je nejasno kako onda državni službenik nema pravo na zaštitu ukoliko nastavi da radi nakon isteka vremena na koji je zaključio ugovor na određeno.

Ovakvim stavom Vrhovnog suda imamo situaciju da ukoliko zaposleni u privatnom sektoru nastavi da radi nakon što mu je istekao ugovor na određeno, poslodavac mora sa njim da zaključi ugovor na neodređeno. Međutim, u identičnoj situaciji, ovu obavezu nema država kao poslodavac.

Kako je u Crnoj Gori država najveći poslodavac onda je paradoksalno da država upravo svojim zaposlenima ne pruža onu zaštitu koju pruža zaposlenima u privatnom sektoru.

Takođe, ako državni službenici nemaju pravo koje imaju zaposleni u privatnom sektoru, onda država poslodavcima u privatnom sektoru nameće obavezu koju sama država kao poslodavac nema.

Primjenjujući ovakvo zakonsko rješenje u praksi, ukoliko npr. radnik u trafici nastavi da radi nakon isteka ugovora, poslodavac ima obavezu da sa njim zaključi ugovor na neodređeno, ali u istoj situaciji država tu obavezu nema prema državnom službeniku.

Neshvatljivo je da država pruža zaposlenom u privatnom sektoru pravo koje, kao poslodavac, ne pruža svom službeniku ili namješteniku.

                                  

Stoga, ako Vrhovni sud smatra da državni službenik ili namještenik nema pravo na zaštitu po rješenju iz Zakona o radu, onda je potrebno isto takvo rješenje propisati u Zakonu o državnim službenicima i namještenicima.

Institut za vladavinu prava (IVP) podsjeća da je Državna revizorska institucija (DRI) u svom izvještaju konstatovala da je država zbog izgubljenih sudskih sporova, uključujući i radne sporove, za poslednje četiri godine isplatila 71 milion eura.

Institut za vladavinu prava izražava nadu da će Ministarstvo rada i socijalnog staranja prihvatiti ovaj predlog kako bi državni službenici imali istu zaštitu u slučaju rada na crno, koju imaju i zaposleni iz privatnog sektora.

Stručni tim Instituta za vladavinu prava